Praznik je, krsna slava Stare baščaršijske crkve (FOTO-PRIČA)

Hram posvećen svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu najvjerovatnije je najstariji sakralni objekat u Sarajevu. Pisani izvori o crkvi su uništeni, a prvi sačuvani datiraju iz vremena početka turske okupacije. Iz indirektnih dokaza jasno je da se i prije turske okupacije na ovom mjestu nalazila crkva. Po narodnom predanju potiče iz srednjeg vijeka, a kao ktitora narod navodi Andrijaša, brata Kraljevića Marka. Ako se u prvim defterima turske vlasti pominju 103 hrišćanske porodice, 42 muslimanske i osam „dubrovačkih“, kao i sin popa Đura, jasno je da je na tom mjestu i ranije postojao pravolsavni hram. Tokom stoljeća preživio je više požara i pustošenja. Godine 1982. generalno je renoviran.

Stara crkva na Baščaršiji, foto: Peđa Kovačević

U Staroj crkvi na Baščaršiji se čuva ruka Svete Tekle, dijelovi moštiju Svetog Pantelejmona, Svete Makrine i Jakova Persijanca.

Za Staru crkvu je vezana i prva srpska osnovna škola, a prvi pisani podaci o njoj datiraju iz 1540. godine.

Muzej Stare pravoslavne crkve po značaju eksponata četvrti je u rangu svjetskih muzeja. Nastao je iz riznice ove crkve. Za ovaj muzej dobrim dijelom možemo zahvaliti Jeftanu Despiću, koji se nesebično založio za stvaranje institucije koju će ostaviti u amanet novim naraštajima Sarajlija. Godine 1939. pojavila se potreba za proširenjem muzeja, te je jedna veća magaza u kompleksu Stare crkve osposobljena za tu namjenu. Tu su doneseni do tada prikupljeni eksponati, zatim vrijednosti iz drugih crkava i narodni prilozi. Stručnu obradu nad eksponatima izvršili su Vladimir Skarić, tadašnji direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, profesor Đoko Mazalić i Darinka Despić. Muzejske prostorije su ponovo proširene i uređene 1958. godine, a nakon toga i 1975. U Mzeju Stare crkve se čuva najznačajnija kolekcija ikona na srspkom govornom području. Tu se čuva, pored gore pomenutih svetinja, i Krmčija Svetog Save, kao i mnogobrojni dokumenti, među kojima su sultanski defteri upućeni crkvi i vjerujućem narodu.

U dvorištu Stare crkve, foto: Peđa Kovačević

Ponoviću, Muzej Stare pravoslavne crkve, četvrti je u rangu svjetskih muzeja ovog tipa.

Sabor je Svetih arhangela Mihaila i Gavrila, krsna slava Stare crkve na Baščaršiji. Tim povodom, Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Hrizostom je služio Svetu arhijerejsku liturgiju u ovom hramu.

– Sveti arhangeli Mihailo i Gavrilo i ostale nebeske sile služe Gospodu da izvršavaju volju Božiju i objavljuju ljudima volju Božiju. U Starom zavjetu Gospod je slao anđela svoga slugama svojim, patrijarsima, sudijama, pravednim ljudima, prorocima i objavljivao volju svoju i upravo preko njih objavio najveće tajne – rekao je mitropolit okupljenim vjernicima u besjedi nakon liturgije.

Stara crkva, Baščaršija, foto: Peđa Kovačević

Dejan Kerleta kaže da je za njega, ali i za sve pravoslavne Srbe, ova crkva od izuzetnog značaja.

– Ovo je za mene najljepša i najznačajnija crkva na teritoriji Bosne i Hercegovine. Ovdje sam krstio svoju djecu. Ovo je poseban dan, dan kada se u velikom broju okupimo oko ove svetinje. Živim u Istočnom Sarajevu, ali svakako dođem da na ovom svetom mjestu sa porodicom i sunarodnicima podijelim radost svakog praznika. Ova crkva je svjedok našeg vijekovnog postojanja na ovim teritorijama. Pored ove tu je i činjenica o izuzetnom kulturno-istorijskom značaju ove crkve i njenog muzeja – kaže Dejan.

Dejanova djeca u dvorištu crkve

Srbi su, ne računajući tursku okupaciju, preživjeli i austrougarski teror, i Prvi svjetski rat, i ustaške zločine u Drugom svjetskom ratu, ali ovaj posljednji rat Srbi u Sarajevu nisu preživjeli.

Postoji jedna gorka činjenica koju ni buduće vrijeme, čini mi se, neće promijeniti. Srbi su prvi put u istoriji od Sarajeva digli ruke. Srbi su od Sarajeva odustali. Broj Srba u Sarajevu je statistička greška.

Možda ih ovaj tekst osvijesti i ukaže na potrebu da ne treba odustajati, da u Sarajevu nisu ostavili samo svoje kuće, stanove, djetinjstvo, mladost, već da su u Sarajevu ostavili i mnogo više – svoje svetinje, kulturno-istorijska blaga i svoje grobove.

Peđa Kovačević

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *