Da je ljudski osjećaj za pravdu u temelju pravnih nauka, možda bi pravde nekad i bilo

Milica je sa Brankom bila u braku tri decenije. On je od nje bio stariji dvadeset godina. Iz te ljubavi rodile su se dvije kćerke. Milica je bila domaćica, odgajala je djecu i bila je posvećena kući i porodici. Važili su za najskladniju porodicu u svom kraju. Na njegovo insistiranje, Milica nikad nije tražila posao.

– Ti brini o djeci, o našoj kući, a ja ću se pobrinuti da dok sam živ ovoj porodici ništa ne fali – govorio joj je Branko.

On je zarađivao mnogo više od prosječnog Crnogorca. Samim tim i doprinosi koje je uplaćivao za 40 godina svog radnog staža bili su iznad prosjeka i obećavali su sigurnost u starosti. Nažalost, nije dočekao te dane. Kad je umro, Milica je imala 48 godina.

Milica kaže da neki crnogorski zakon propisuje uslove kojim nosilac prava na porodičnu penziju u trenutku smrti supružnika ne može imati, čini joj se, manje od 49 godina. Milici je falilo nekoliko mjeseci života da bi ostvarila pravo na muževljevu penziju. Taj zakon je donesen zbog zloupotreba kojima se mlade žene udaju za mnogo strije muškarce, da bi nakon njihove smrti naslijedile njihovu penziju. Kao što ste mogli zaključiti, Milica je kolateralna šteta o kojoj nisu razmišljali predlagači i oni koji su taj zakon usvojili.

– Nije prošlo nijedno ljeto, a da na more nismo otišli. Ne baš svaku, ali mnoge zime smo proveli na Žabljaku, Zlatiboru… Sad more i planinu vidim samo na razglednicama. I ja pričam o moru, a ni za osnovne potrebe nemam. Ali čovjek trpi. Nije ni svjestan koliko toga može da izdrži. A gdje sam ja mogla da se zaposlim sa svojimh pedeset godina i bez ikakvog radnog iskustva van kuće?! Nisam mogla ni sanjati da ću ovo dočekati. A planirali smo drugačije. Moj Branko je zaradio i za sebe i za mene, i dao državi. Da je bar bilo drugačije, da sam ja otišla, on ovaj teret ne bi imao. I sve bi nekako lako bilo da sam zdrava – priča Milica.

Pokojni Branko je za četrdeset godina radnog staža državi uplatio desetine i desetine hiljada evra, a njegova Milica je u bašti ubrala nekoliko kilograma japanskih jabuka i evo je na trotoaru pored pijace, stidljivo i u strahu od komunalne policije, pokušava da zaradi neki dinar.

Da je ljudski osjećaj za pravdu u temelju pravnih nauka, možda bi pravde na ovom bijelom dunjaluku nekad i bilo.

Magazin Vrijeme

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *