Arhangel Mihailo bdi i nad Srbima Australije – na slavi kod Đorđa Šuvajla

Kultura proslavljanja krsne slave baštini se i hiljadama kilometara daleko od zavičaja i srpskih zemalja. Pravoslavni Srbi svoje običaje ne zaboravljaju ni u Australiji. A ponio je Đorđo Šuvajlo iz ove krvave zemlje, ne samo srpske običaje, već i ožiljke na duši i tijelu na kojima su merhametli junaci pažljivo radili kroz 1.335 dana Đorđovog robijanja u muslimanskom logoru ‚‚Silos” , pokraj Sarajeva.

– Pamtim sve te godine proslavljanja Gospoda i Svetog arhangela Mihaila. Ipak, krsnu slavu te hiljadu devet stotina devedeset pete pamtim kao malo drugačiju. Pitate se zašto sam je upamtio kao drugačiju? Po rođenju djeteta? Ne. Po novom automobilu? Ne. Po useljenju u novu kuću? Ne. Ista je bila kao i one prethodne tri. Bez slavskog hljeba, bez slavske svijeće, bez slavskog žita, žena bez muža, kćeri bez oca, ja bez njih, zatočen, svakodnevno prebijan i maltretiran. Čini mi se da je jedna od tih slava, a ne pamtim koja, prošla čak i bez batina i maltretiranja. Ipak, nakon ove posljednje uslijedio je ‚‚Dejton” i dani kada se državni koncentracioni logor morao raspustiti. Evo, dvadeset dvije godine kasnije, čekam epilog suđenja za zločine u tom logoru i slavim Gospoda i Svetog arhangela Mihaila – kaže Đorđo.

A ko bi imao srca da Đorđu pokvari ovaj lijepi dan i da mu ovom prilikom saopšti da džaba čeka, da pravdu pred bosanskohercegovačkim pravosluđem i na ovom svijetu neće dočekati!

Na suđenju za zločine u ‚‚Silosu” ovih dana, a i kroz čitav proces, može se čuti da je ‚‚Silos” bio ‚‚legitimni pritvor” i da je ‚‚izolacija” srpskog stanovništva zbog ‚‚saradnje s neprijateljem” bila zakonita. Da se takve ocjene čuju o nekom logoru u Republici Srpskoj, vjerovatno bismo onoga koji je dao takvu ocjenu sad gledali u televizijskim prenosima iz Haškog tribunala.

– Često sam u tim zatvorskim danima bio ljut na mog oca. Moja porodica je u Drugom ratu nastradala od ruke komšija muslimana odanih okupatorskim vlastima. Otac ih je kroz moje odrstanje htio sakriti od mene. A krio ih je isto onako kako je to radio i sistem. Kada se govorilo o tom zločinu nad mojom porodicom i zločinima nad pravolsavnim Srbima uopšte, izvršioci su uvijek imenovani kao fašisti, te sam te fašiste u djetinjstvu zamišljao više kao vanzemaljska bića. Nisam ni slutio da su to očevi i djedovi mojih komšija, ljudi sa kojima sam odrastao i ljudi koje sam svakodnevno mogao viđati u gradu. Htio me je otac zaštititi, ugraditi u ‚‚bratsvo i jedinstvo”. I šta je uradio? Obezbijedio mi je ‚‚Silos” i uslove da postanem autor knjige ‚‚1.335 dana”, koja je skoro objavljena i na engleskom jeziku – dodaje Đorđo.

Đorđo će i ovu krsnu slavu provesti u krugu porodice i prijatelja. Kaže da nacionalni i vjerski identitet dobija jednu drugačiju dimenziju na mjestima gdje je ugrožen ili gdje je zbog kulturoloških razlika podložan uticajima, pa je u takvim okolnostima, čini mu se, naglašeniji nego što bi bio u zavičaju.

– Naše iseljeništvo u Australiji, nije brojno kao onaj dio našeg naroda koji živi u evropskim zemljama, ali nas ima dovoljno, da se uz pomoć Srpske pravoslavne crkve i naših organizacija održimo, da sačuvamo naš identitet i uspomenu na otadžbinu. Crkva i naša epika su nas na našim teritorijama održale kroz vijekove, a u vremenu kad je prijetila opasnost da kao narod nestanemo sa lica zemlje. Ista ta crkva i naši običaji, danas nam čuvaju identitet na tuđim stranama. Uloga im se kroz stoljeća nije mijenjala – objašnjava Đorđo.

Gospodn Šuvajlo je i sekretar asocijacije čiji je puni naziv ‚‚The Association of Serbian Victims of the Bosnian Civil War 1992-1996, Australia INC” , koja nije zaboravila svoj zavičaj i koja je Srednjoškolskom centru 28. juni iz Istočnog Novog Sarajeva poklonila fiskulturnu balon-salu. Vrijednost sale je 22.000 evra, ali to nije, skromno kaže Đorđo, priča za ovu priliku.

– Sala je postavljena, ali nema upotrebnu dozvolu. To je priča za neku drugu priliku i tema za administraciju na lokalu. Uglavnom, mi nismo zaboravili svoj narod i kad god smo u prilici, pomažemo i pomagaćemo.

U Australiji postoje mnoge organizacije koje okupljaju Srbe iz svih srpskih krajeva. Imaju izuzetan značaj u očuvanju srpskog nacionalnog osjećaja i religijske pripadnosti pravoslavlju.

– Nama je jako bitno da se okupimo, da porazgovaramo na srpskom jeziku, da kroz priču i programe na srpskom jeziku baštinimo našu književnost, istoriju, tradiciju i kulturu uopšte. Srpska pravolsvna crkva i naš sveštenik Nemanja Mrđenović, Slavonac inače, imaju bitnu ulogu u svemu tome – dodaje Đorđo.

Dok gospodiin Šuvajlo obilježava ovaj praznik, pomno prateći dešavanja sa suđenja za ratne zločine u ‚‚Silosu”, bilo bi suviše nerealno da mu poželim da ubrzo dočeka pravdu i da krivci za stradanje srpskog naroda u pomenutom logoru budu kažnjeni. Dobro znam i ja, kao i vi, poštovani čitaoci, da je malo vjerovatno da će se to desiti. Umjesto toga, gospodinu Šuvajlu sam čestitao krsnu slavu, a ova priča iz Australije neka bude podsjetnik na sve ono što je naš narod proživio u prethodnom stoljeću. Ujedno, neka pomen imena Svetog arhangela Mihaila u ovom tekstu i ovaj datum, budu povod da svima vama koji danas praznikujete čestitam, poželim mir i svako dobro, i da se kultura sjećanja na imena koja su proslavljali naši preci održi na mnoga ljeta.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *